Bliži pogled na postupak spremanja kukuruzne silaže

27 septembar 2020
-
2 минута

Ranije smo govorili o sadržaju suve materiji u kukuruznoj silaži, a u ovom tekstu ćemo se pozabaviti samim postupkom spremanja silaže, počev od planiranja i pripreme, punjenja, sabijanja, pa do pokrivanja i otkrivanja.

Udeo vlakana, proeteina i skroba u silaži u direktnoj su  zavisnosti  od sejanog hibrida, međutim, za sadržaj suve materije direktno je odgovoran onaj koji priprema silažu - domaćin. Evo šta je bitno da se preduzme:

Priprema mesta na kome siliramo

U zavisnosti od toga da li punimo trenč, jamu ili pravimo gomilu, moramo se osvrnuti na samu higijenu . Mesto nasipanja  mora biti očišćeno od ostataka prošlogodišnje silaže, oprano i dezinfikovano nekoliko dana ranije, kako bi se osušilo. Na tržištu postoji puno preparata koji se mogu iskoristiti za dezinfekciju ovih mesta.  Nakon dezinfekcije, na zidove trenča ili jame, razvlače se folije  sa obe strane zida od spoljašnje do unutrašnje ivice. Ove folije moraju biti tolike da na kraju prekriju polovinu trenča kada se prekolope i vrate sa zemlje preko zida na masu. Ukoliko je u pitanju silo-kamara,podna folija mora biti tolika da se masa ne rasipa van nje ni po dužini ni po širini a pokrovna  folija mora biti dovoljno široka da kada se prekolopi, pokrije masu do središnjeg dela gomile koju smo ugazili. Ispred silo trenča, jame ili kamare, obavezno je prosuti  i razvući jednu prikolicu materijala, kako bi se točkovi pri ulasku u trenč, jamu ili kamaru „oprali“ od prašine ili zemlje. Prašina ili zemlja se ne smeju ni u kom slučaju unositi na masu koju gazimo, jer su glavni nosioci plesni i bakterija koje uzrokuju kvarenje silaže, te se može desiti da i dobro ugažena masa počne da se kvari jer je kontaminirana bakterijama i plesnima koje su unete na točkovima!!! Po završetku posla ova masa se tovari i sklanja u stajnjak.  

Planiranje operacije

  • Opremljenost gazdinstva mehanizacijom za kombajniranje

U ruralnim područjima i na manjim gazdinstvima, pretežno su prisutne mašine manjeg radnog učinka. To su vučene jednoredne ili dvorede mašine. Njihov učinak u odnosu na samohodne višeredne mašine, je znatno nižeg kapaciteta. To se  mora imati u vidu, jer ako sagledamo situaciju da je učinak po hektaru, četiri i više puta niži, onda moramo biti svesni da će biljke iz dana u dan biti u fazi intenzivnog zrenja te da će se njihov sadržaj suve materije uvećati ali će samim tim njihova svarljivost rapidno opadati i silaža će biti lošijeg nutritivnog kvaliteta.

  • Opremljenost gazdinstva transportnim sredstvima

Kao i u prethodnom primeru i ovde možemo imati problem. Premali kapacitet transportnih sredstava dovešće do toga da kombajn bespotrebno stoji na njivi, a sa druge strane predimenzionisana transportna sredstva dovešće do toga da kombajn ne postiže da ih napuni te ona stoje i bespotrebno čekaju, a čekanje košta!

  • Veličina trenča i mehanizacija za planiranje mase

U zavisnosti od veličine silo-trenča, silo-jame ili silo-kamare, mora se tačno isplanirati koliko vozila će dovlačiti masu, kojim intenzitetom će se masa razvlačiti kroz trenč, i koje mašine će vršiti gaženje. U protivnom imaćemo situaciju da masa brzo pristiže, da se ne može adekvatno razvući po trenču i da se ne može kvalitetno ugaziti, ili u kontra slučaju da dugo stoji otkrivena i oksidiše.  

Korisni saveti: ukoliko iznajmljujete ili angažujete eksternu mehanizaciju, onda je bolje angažovati po jedno vozilo više a svoje mašine koristiti za razvlačenje i gaženje mase. 

Procesi punjenja i sabijanja

Pod ovim se podrazumeva punjenje trenča, kamare ili jame, i gaženje teškim mašinama, kako bi se što pre isterao vazduh iz delova biljaka koje smo samleli. U tu namenu se koriste teški traktori sa tegovima ili specijalno napravljeni uređaji za sabijanje od točkova vagona voza, naređani na osovinu, ili teške mašine sa valjcima za nabijanje. Ovo je najbrži i najefikasniji način, jer je dovoljno dva puta preći preko mase. Jedan točak težak je od 600 do 1000kg, a uređaji se prave od 6 do 10 točkova u zavisnosti od jačine traktora koji će uređaj vući. Postavljanje duplih točkova na traktor je greška jer se tada nagazna sila  traktora umnogome umanjuje te je efekat nabijanja dosta slabiji.  Masa koja se unosi i razvlači ne sme biti krupna već što sitnija (7mm) a zrna moraju biti povređena ili zdrobljena kako bi što pre fermentisala. U tu svrhu uključuje se „corn-cracker“ na kombajnu ili se smanjuje zazor između noževa i kontranoža ukoliko ovaj uređaj ne postoji.  Masa koja se nasipava preko ugažene ne sme biti deblja od 20 cm!

 Treba voditi računa da se uvek barem po jedna prikolica razvlači prvo po bokovima uza zid, a da na sredini trenča ostaje udubljenje od nekih 15tak cm. To će doprineti da se može prići točkovima skroz do zidova a da se gume ne cepaju jer će se traktor nagnuti ka sredini, i da se sile gaženja usmere ka zidovima, te neće dolaziti do kvarenja mase koja je uz sam zid. Poslednjih nekoliko prikolica se sipa po sredini kako bi se napravilo uzvišenje i nagib mase okrenuo ka ivicama. Masa je dovoljno nabijena onda kada se na silaži stoji a noge ne upadaju u masu više od skočnog zgloba. Gaženje nakon poslednje rasute prikolice, traje u proseku preko 7 sati.

Korisni saveti:  Gaženje ne prekidati da ne bi dolazilo do oksidacije sloja koji je poslednji nasut, jer ovo utiče na hemijski sastav tog sloja. Takođe, poželjno je obratiti pažnju na mašinu kojom se gazi da ne ispušta ulje na masu koja se silira kako ne bi dolazilo do kontaminacije silaže i kasnije do trovanja životinja. U slučaju da počne kiša u toku punjenja, trenč obavezno prekriti folijom da masa ne kisne.  

Procesi i tokovi fermentacije

Nakon prve rasplanirane prikolice u trenč, i sabijianja mase, započinju procesi fermentacije. Kiseonik iz mase biva pod pritiskom istisnut i anaerobne bakterije, preovladavaju nad aerobnim. U tom procesu stvara se mlečna kiselina, koja je glavna i najviše zastupljena. Njen zadatak je da održi masu u prvobitnom stanju u kom je doneta i kao takvu je konzerviše. Pored mlečne kiseline, prisutne su još 3, i to sirćetna, propionska i buterna. Mlečna je najpoželjnije dok su sirćetna i propionska poželjne ali u manjim koncentracijama. One nastaju kao produkti denaturacije proteina i šećera, te su pokaztelji brzine fermentacije mase. Na osnovu njihovog učešća može se videti kojom brzinom je masa ugažena. I sirćetna i propionska imaju jači miris te životinje ovakvu silažu nerado konzumiraju, a ovakve silaže dovode i do poremećaja varenja u buragu, jer utiču na pH vrednost silaže a samim tim i buražne mikroflore. Pored toga imaju znatan uticaj na sadržaj mlečne masti u mleku. Primer tome jeste početak i kraj trenča sa  silažom  gde su ove dve kiseline prisutnije u odnosu na središnj deo trenča. Ove dve kiseline su dobrim delom krivci nastanka „kiselog“ mleka nakon muže. One se javljaju uglavnom kod nižeg sadržaja suve materije u siliranoj masi i odlika su vlažnih silaža.  Pored ove tri, imamo i buternu kiselinu. Ona  je nepoželjna kiselina, koja ima opor miris na užeglu mast. Nju životinje veoma teško konzumiraju osima ako nisu na to primorane, tj gladuju. Ova kiselina nastaje pod dejstvom aerobnih bakterija, tj bakterija koje žive u sredini bogatoj kiseonikom. To su po pravilu bakterijie iz roda Klostridija, različitih sojeva. Ove bakterije su u većim dozama izuzetno letalne po preživare. U manjim koncentracijama mogu dovesti do krvavljenja unutrašnjih organa, nepravilnog funkcionisanja jetre, zakržljalosti reproduktivnih organa i steriliteta, dok, naravno sve navedeno utiče na količinu i kvalitet mleka. Lečenje je veoma dug proces, često neuspešan. Na tržištu se mogla naći vakcina, ali njen učinak je nedovoljno potvrđen u Srbiji jer je niko ne aplikuje. Bakterije buterne fermentacije se javljaju usled nedovoljno ili neadekvatno ugažene mase, koja je ostala prepuna vazduha, usled kontaminacije mase prljavim gumama prevoznih sredstava, ili se bakterije mogu nalaziti već na samoj biljci, jer su stanovnici površinskih slojeva zemlje.

Klostridije obično bivaju nanete na biljku usled padanja jakih kiša, gde se prskanjem nanosi blato. To je pored celuloze koju životinje ne mogu svariti, još jedan bitan razlog da se kukuruz ne kosi niže od 45 cm, tj niže ispod prve tri internodije. Na ovaj način dobiće se manje mase, ali će masa biti kvalitetnija i njena konzumacija  i svarljivost će biti viša, što nam i jeste krajnji cilj.

Dobar rezultat u toku siliranja cele biljke kukuruza se postiže upotrebom inokulanata, koji su do ništa drugo, već bakterije mlečno-kiselinskog vrenja. Ove bakterije kada se aplikuju na masu imaju ulogu da ubrzaju razvoj mlečnih bakterija i ubrzaju njihovo dejstvo u fermentaciji. To osigurava niže temperature fermentacije, a to znači da je manji udeo propionske i sirćetne kiseline, a viši udeo mlečne. Slabija je denaturacija proteina i šećera, jer se brže konzervišu kao „sveži“ te je proizvod dosta kvalitetnija silaža u nutritivnom smislu.  Inokulanti ne mogu ni na koji način zameniti gaženje i isterivanje vazduha iz silaže mehaničkim putem, već su tu da samo ubrzaju i pomognu. Fermentacija silirane mase traje po pravilu 40 dana, kada se trenč može otvriti. Nakon ovog vremena svi fermentativni procesi su gotovi, i veoma je mala mogućnost da se fermentacija nastavi u negativnom smeru nakon otvaranja trenča i početka korišćenja silaže. Naravno da se može otvoriti i ranije, ali tada se već javlja rizik od nastajanja nekih novih tokova fermentacije i ponovnog grejanja usled oksidacije mase. Ovakva silaža je često neupotrebljiva, greje se veoma brzo, životinje je nerado konzumiraju, i pored svega nabrojanog, glavni je uzročnik poremećaja zdravstvenog stanja životinja, praćenog umanjenom proizvodnjom. Pored kiselina u silaži, mogu se naći i plesni, kao i spore gljivica. I jedne i drugi su veoma nepoželjne jer su izuzetno  opasne  po zdravlje životinja. Produkti njihovog metabolizma su toksični, i u velikim količinama mogu biti letalni, dok u blažem slučaju mogu izazvati teške metaboličke bolesti kao i teške  poremećaje u zdravstvenom statusu životinja.    

Korisni saveti:  inokulanti su veoma skupa ali korisna stvar, međutim, nisu neophodna za proizvodnju dobre silaže. Najstarije napravljene silaže koje se i dan danas čuvaju, datiraju još iz doba nastanka našeg DeHeusa, što znači da se čuvaju duže od 100 godina  i ostale su totalno nepromenjenog kvaliteta. Tada niko nije ni sanjao upotrebu bakterija u proizvodnji silaže. Inokulanti se razređuju na temperaturi vode od 25 stepeni Celzijusa. U hladnoj vodi se neće razmnožiti i potpuno su beskorisne. Inokulanti se ne smeju rastapati i aktivirati u vodi iz vodovoda, već samo u čistoj bunarskoj ili izvorskoj  vodi,  jer jedino ta voda nije  tretirana hemijom koja ubija upravo ove bakterije!  I na samom kraju, apliciranje traktorskom prskalicom u samom trenču skoro da nema nikakvog efekta, jer se tretira samo površinski sloj koji se trenutno tretira. Aplikacija inokulanata se mora vršiti na samom kombajnu ukoliko postoji aplikator, sve ostalo je potpuno besmisleno i predstavlja bespotreban trošak!!!

Pokrivanje mase

Nakon završenog gaženja, pristupa se pokrivanju trenča. Ovo se mora obaviti odmah nakon prestanka gaženja kako ne bi dolazilo do gubitaka usled ulaska vazduha u površinske slojeve. Gubici odbacivanja površinskog sloja mogu  se izraziti u milionima dinara u toku jedne godine, u zavisnosti od veličine trenča. Pokriva se tako što se prvo navlače folije koje smo prebacili preko zidova trenča. One se navuku do pola mase sa obe strane. Preko njih ide centralna folija koja prekriva čitav trenč i ostavlja se da visi minimalno jedan metar preko zidova, ma da je idealno da ide od zemlje sa jednog do zemlje sa drugog kraja trnča.

Preko ovih folija navlači se debela višekratna folija koja ima ulogu da ne dozvoli prodiranje UV zraka. Na tu foliju se ređaju ili gume ili vrećice punjene peskom. Masa mora svuda biti prekrivena a folija mora biti pritisnuta tako da se ne odvaja od mase usled duvanja jakih vetrova u toku cele godine. Na masi se ne sme zadržavati voda.

Korisni saveti: folije za pokrivanje silaže su pravljene od UV rezistentnih plastičnih masa i otporne su na zračenje UV zraka. One su znatno skuplje od folija koje nisu namenski predviđene za pokrivanje silaže, međutim i dosta dugotrajnije ukoliko se namerno ne oštete i pocepaju. Ukoliko se pravi kalkulacija ulaganja u ovaj vid pokrivanja, isplativost se može videti već nakon druge  sezone. Na materijalu za pokrivanje se nikako ne treba štedeti, jer je njegov uticaj na kvalitet silaže veoma bitan. 

Otkrivanje mase:

Otkrivanje mase se vrši nakon završene fermentacije, kada se masa totalno ohladila, a to nastupa nakon 40 dana od početka fermentacije. Trenč se otvara svojom celom dužinom, a početak mase se uvek prvo daje tovnim junadima, jer to nisu direktno-proizvodne kategorije. Uvek se otkriva i koristi front koji je dovoljan za ishranu stada u toku jednog dana. Nikakvo izuzimanje i ostavljanje za sutra nije poželjno jer silaža je vrlo kvarljiva masa, te ima tendenciju da usvaja kiseonik, i kreće u procese naknadne fermentacije i  kvarenje. Izuzimanje se vrši mašinama za izuzimanje ili mehaničkim putem od površine ka dnu. Masa koja se raspe po trenču, mora se pokupiti i izneti iz trenča, a delovi mase na kojima su vidljive nespecifične promene, moraju se odmah skloniti i ne smeju se davati životinjama.